Blog
subota, studeni 20, 2010



Moje tijelo upija 
i posljednju sunčevu zraku
čujem zvuk valova ispod mene
od stijene se razbija,
priča mi priču, 
čas tiho, čas glasno
da nebi zaspala.

Ne boj se more 
zaspati neću
ja sam ti u mislima,
mislim na nekog 
koga volim
tko me volio
a nije nam se dalo, 
spoji nas i razdvoji sudbina.

Volim te srećo
čujem ti glas
a onda se val 
razbije od stijene
i shvatim...to nisi ti
to je more.....
uz tebe sam sretna
i tužna ti me voliš
ti si mi vijerno
ti si moja istina...more!

                                                        Zana


New layer...
New layer...
New layer...
zanalea @ 07:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 14, 2010
Lutam-po ulicama sjećanja
u predgrađu vremena
uzburkane misli....
prožima me sjeta
tjelo mi treperi-ulica.

Tražim po ulicama sjećanja,
tražim tvoje oči,
tvoje oči boje noći,
tražim ih u tamnim morima,
tražim ih u mislima...

Lutam u tamnim noćima,
što vidjeh ih u tvojim očima,
svojim razuzdanim mislima,
u predgrađu vremena.

Uspori malo sjećanja,
u predgrađe vremena,
da smirim srce,
da smirim misli-sjećanja
da ugrabim malo vremena.

Zana



zanalea @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 3, 2010
Dugo već sam
izgubljena u magli
izgubljena u mraku
proteklih godina,
tražima izlaz
al ga ne nalazim
tražim ljubav
al je ne nalazim
tražim onaj dio sebe
što volio je tebe
al ga ne nalazin.

Tražim
onaj dio sebe
onu nježnu
i veselu ženu
iz proteklih godina
ali je nema,
nestala u magli.
Nestala u magli
u mraku jednog
prošlog vremena.

Moje iluzije,
moje vizije o sreći
što puno ti je rekla
i znala reći,
nema je-nestala.
Idemo u novi dan,
u nova jutra
zaboravit želim
sve od juče
i misliti na danas
i svoje novo sutra.

                                                     Zana

zanalea @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, veljača 23, 2010
Ljubav taj božanski osijećaj
što tijelom vlada,
zarobi moje srce
otvorih širom vrata.

Dadoh ti ljubav s puno žara,
ti čoviječe što ključeve uze
ključeve moga srca
i otključa ta čarobna vrata.

Dadoh ti ključeve srca,
otključaj tiho i uđi
ne zaboravo kad odeš,
ostaviti otvorena vrata.

Ti čoviječe što zarobi srce
srce srne a tijelo žene
ostavi vrata da drugi uđe
ta vrata ostaju dio mene.

                                                                Zana






zanalea @ 07:42 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 10, 2010

Bačena u ovo more života
da borim se kako znam,
ponekad me i prekrije
koji plimni val...

Kad mi bol nagriza tijelo,
kad spoznah ljudsku zlobu,
kad mislim da nema nikoga
da sam sama na svijetu,
pomislim na tebe.

Teško je dočekati
da bol se smiri
da nastupi tišina
da uplovim u mirnu luku
da me smiri tvoja blizina.

Bačena u ovo more života
borim se kako znam,
Bože vodi me dalje
jer dalje se prepuštam.

                                                              Zana.





zanalea @ 07:40 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, siječanj 30, 2010

                Kažem zbogom tuzi
           kažem  zbogom  ciganima,
       dajte mi malo onog crnog vina
          da se opijem da zaboravim 
            sve godine što proživjeh
             negdije među oblacima,
         da krenem vedro u  novi dan
          da zaboravim onaj od juče 
                         žalostan.
          



zanalea @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 20, 2010

Bojim se tvoih riječi
Bojim se tvog pogleda
Tvoih prodornih očije
Koje mira nemaju.
Bojim se
Htijela bih puno toga
Tvoje riječi
Tako su slatke
Protkane ljepotom
Ljubavlju
Dobrotom
Tako se bojim.
Pričaš mi da sam lijepa
Da sam dobra kao anđeo
Da želiš me vidjeti sretnom
Da voljet ćeš me viječno.
Svaka tvoja riječ
Tako je slatka
Dira moje uspavano srce
Moje uspavane osiječaje
Prepustiti se ili zaboraviti
Pitam se
Koji put izabrati
Tako se boJim.
                                              Zana.

zanalea @ 07:52 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, siječanj 8, 2010
Budi se
pustoš moje duše
sjećanja naviru kao
list nošen buicom poslije
ljetnje oluje.

Budi se prošlost moje
netom zaboravljena,
budi me šapuće,
sijećanja vrludaju
po moim mislima
kao list na vijetru
nošen potocima.

Bol mi nagriza dušu
kao sol na tek
otvorenu ranu.
Bol tvoje i moje duše
koju nismo mogli
zaustaviti da ne plane
nešto što nismo
mogli podnijeti
ljepotu naše ljubavi.

Zato molim te idi.
idi -slušam tišinu,
ona mi govori
zbunjena
kao nebo
poslije oluje.
Pustoš u duši
ostavi i ode.

Sigurna sam sada
nikada više ne želim
prepoznati bol ,tugu
olujnu strast,
već zaboravljenu
naviru sijećanja
tvoje ruke ,
oko moga tijele
kako me privlače
bez trunke otpora.

Navire bura sijećanja
na dvije duše
na dva tijela
spojena u sreći.
Gledam tvoje oči
boje noći
boje ljubavi
što pružile su
divne noći,
dva tijela duše dvije.

Budim se,sretna sam
ja osjećaje imam
dušu, ljubavi puno
nikad nedirnute
spremljene
i zaboravljene
u svakom kutu
moga tijela.

Nisi htio nisi poželio
da volim te kako sam
te voljeti htjela.

                                                              Zana




zanalea @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 6, 2010

                Ostani...
           postoji  nešto
           što  želiš  čuti
         sluša - kažem tako
            volim te jako.

              Ostani još,
           svašta ćeš čuti
         da si mi potreban
              da te volim
            a ti samo šuti.

                Ostani... 
           bit će ti lijepo
             voljet  ću  te
              kao nekad
        voljet ću te slijepo.

                Ostani.... 
           tvoja sam bila
          tvoja sam žena
             tvoja ljubav
          za sva vremena

                                               Zana




zanalea @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 3, 2010
Ponoć je odavno prošla
srce još uvjek treperi,
sjećanja moje su stobom
i bit će dok to želim.

Spavaj kažem sebi,
brojim unatrag- ne,
opet smo na moru
u uvali našoj sami,
zagrljeni, sretni.

Ljuta sam na sebe,
što si mi u glavi,
spavati želim
da sve zaboravim.

Ponoć je odavno prošla
san mi neće na oči,
želim zaboraviti tebe
tvoje nemirne ruke
i tvoje crne oči.


                                                                           Zana


zanalea @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 29, 2009

 Dajem ti sebe kao na dlanu,
zar ne vidiš iskru u mom oku
zar ti moram reći da te volim
zar ne vidiš ljubavi da gorim.

Srce je moje otvorena knjiga
zaviri u njega sve ćeš vidjeti
Pogledaj u moje oči sjetne
bit će ti jasno,sve ćeš razumjeti.

Ja sam tvoja otvorena knjiga
čitaj me kad god želiš
ali molim te - zatvorit je nemoj
ne želim s drugim da je djelim.

Ja sam tvoja otvorena knjiga,
čitaj moje snove,čitaj moju želju
čitaj me iznova,čitaj me lagano,
da živimo malo u snovima.

Zana

zanalea @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 22, 2009
U haladno zimsko jutro 
uz prvu jutarnju kavu,
razmišljam o tebi 
jednom davnom danu.
Ovakvo zimsko jutro
uz  otoplinu  vatre 
iz otvorenog kamina,
u  planini  daleko
u našim snovima.
Pogled kroz prozor,
snježne pahuljice lepršaju
a malo dalje na proplanku
dvije srne se igraju.
Ta slika mi pred očima
snijeg je pokrio 
sve što vidiš očima
sve je čisto bijelo 
kao moje duša,
da mogu to reći
jer radujem se 
svačijoj sreći.
U ove dane ljubavi
što šaljemo svima
iz srca i duše
sretan vam BOŽIĆ i 
I Nova Godina.....!!!!




zanalea @ 01:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009
Ustanem tiho 
da te ne probudim
a  vani  zima,
snijeg je zabjelio
brda i krovove 
a ja izvukla se
iz tople postelje.

Pogledam prema tebi
mirno spavaš
snivaš svoj san 
kao dijete raskuštran
tako mio i drag.

pomisao na predhodnu noć
srce  mi  zatreperi  jako
pogledam  vani,  zima
sve je bijelo
a lagano budi se dan.

Još malo pomislih, 
vratim se natrag 
u  toplu  postelju
vratih se tebi u krilo
me neka je dan
hoću da odsanjam 
još jedan san...!



zanalea @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 10, 2009

Budi se dan,
sunce ulazi u stan,
gledam kraj sebe
tvoja tamna glava
na jastuku 
mirno spava.
Opuštena lica,
raznježim se malo
i onda se zapitam,
jel mi stvarno
još do tebe  stalo.
Sjetim se naših 
prvih sretnih dana
kako sam čekala
da dođeš doma 
da nisam sama.
Pitam se stalno
gdje  to  nesta
sad san sretna
da nisi kraj mene,
trebam više mjesta.

zanalea @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 7, 2009

Što  mislite da imamo  živote leptira , tako ljep a tako kratak.
Iz one ružne gusjenice nastane  ovakav  predivan  leptir, leti 
od cvijta do cvijeta do na kraj svijeta.
Boje su im predivne mogla bi ih gledati satima a pomisao,
ovog  leptira sutra više  nema, uhvati me tuga, htjela  bu ga 
sačuvati tu kraj sebe za sva vremena.
Takva  ljepota  a  tako  kratkog  života,
da oni žive jedva 24 sata.  Inače obožavam leptire....!

Što je to prema našim životima,  bog nam je dao priliku
da možemo raditi  i sami  odlučivati  kakav  život  želimo, 
što mi radimo.
Sami  uništavamo sebe svoju ljepotu  svoje živote, svoju sreću.
Sami sebe trujemo i ne samo  sebe nego i ove male  predivne
leptire koi imaju tako malo od života.
Ljudi su prokleta vrsta  koja uništava sama sebe,sve oko sebe.
Dali znate  vrstu života na svijetu koja  uništava sama  sebe -ne
mislim da je to samo čovjek.......glupi čovjek u trci za slavom.
Ne  razmišlja  pri  tom  da  uništava  i  svoju  djecu, unuke i  sve
ostalo na ovom svijetu...
Kada za nekog lošeg, zlačastog čovjeka kažemo da je životinja.
Ne nisu životinje,  životinje su  plemenita vrsta -vrijeđamo ih.
Gledam  opet ovog leptira  i  pomislim - što da i mi imamo tako
kratak život , dali bi bili takvi kakvi jesmo....?
O ovoj temi mogla bih pisati , pisati i pisati,
-ali sada imam samo jedno pitanje
Je li sve  to  vrijedno BOGATSTVA  i  SLAVE....?!



zanalea @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 2, 2009
          Prišao si tiho
zagrlio me nježno
šaputao si nešto
nije bilo važno,
ništa nisam čula,

od lupanja moga srca
kad si mi tako blizu,
tako glasno kuca.
Stisnula sam se uz tebe
tako jako- strasno,
želiš mi pod kožu,pitaš?
Ništa nisam odgovorila
samo sam te poljubila,
valjda ti je bilo jasno.
Dovoljan je bio osmijeh
da bi bila sretna,
dovoljan je bio pogled,
da bi znala što misliš.
Svaki susret s tobom
prošao je s malo riječi.
Kome su potrebne riječi
kad dovoljno je malo
pogled, osmijeh, dodir,
da budemo srećni.






zanalea @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 30, 2009
     
U sjen jedna žena sjedi
pognute glave - zamišljeno
miluje pramen kose sijei.
Tuga je njena pognula ramena
prošla je puno toga
a sad je samo sjena...!






zanalea @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 26, 2009
Danas osjećam neku tugu i sjetu,
osjećam kao da sam sama na svijetu.
Sjećanje me vraća u djetinjstvo,
ali pitam se, zašto tamo.
Jer moje djetinjstvo je jedna tužna
neispričana i nedovršena priča.
Sjećanje na tebe oče, koi si otišao
kad smo te najviše trebali.
Imala sam jedva devet godina,
kad počele su priče da si otišao,
zbog neke tamo nije važno - boli.
U dalekom svijetu bio si sretan,
ni čut za nas nisi htio.
I onda nakon dugih deset godina
pojavio si se u našim životima
kao da ništa nije bilo.
Da oprostili smo ti - vremenom,
to si htio.Oprostili jesmo ali ne
i zaboravili.
Evo i bog nije htio da budeš dugo
među nama, uzeo te naglo,iznenada
kao i sve vezano za tebe.
Nedavno je bila desetgodišnjica
kako si otišao i tvoj rođendan.
Bila sam na tvom grobu zapalila
svijeću,pomilila se za tvoju dušu.
Nikad nam nisi rekao oprostite
pogrješio sam.
Zato ne očekuj oče da i kažem
zaboravila sam - nisam i neću.

Cijeli moj život je jedna nedovršena
neispričana priča koju ću uskoro
pokušati ispričati...!
Ovo je samo kratka priča sjećanja
na moga oca.
Svako sijećanje donese mi pregršt
različitih osjećaja; bola, tuge,
jada, bijesa - osloboditi se tih
osjećaja jel to uopće moguće.....!




zanalea @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 25, 2009
       Gledam zadnju sunčevu zraku 
kako je kratka i daleka,
gledam nestaje na horizontu
kao život - pomislim.
Sjaji u svojoj punoj ljepoti
oblaci dođu i opet odu,
tako dao zalaska novog
tako do svršetka...!




zanalea @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, studeni 20, 2009
          Iz prošlog života 
prate me sjene,
bude me jutrom kad sviće dan,
neznam, dal je to tuga
ili moja sudbina.
Možda sam jednom davno
rođena ko kraljica
ili kao prosjak
koga prati tužna sudbina...!





zanalea @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare